Interferencija virusa
Interferencija (ometanje) virusa je najcesci oblik medjusobnog delovanja virusa. Interferencijom se oznacava pojava zastite celije od inficiranja drugom celijom.
Jedan oblik interferencije se dogadja kada se jedan virus veze za receptor na povrsini celije I zauzme I blokira ili osteti mesto srodnom virusu koji koristi isti receptor. Onemogucavanje adsorpcije drugom virusu znaci I izostanak inficiranja celije.
Druga pojava interferencije odvija se u celiji inficiranoj sa dva razlicita virusa. Jedan virus dovodi do remecenja metabolizma celije za svoje potrebe I istovremeno ne dozvoljava da celija stvara materijal potreban drugom virusu. U tom slucaju ne dolazi do umnozavanja drugog virusa.
Treca pojava interferencije vezana je za interferon koji stvara inficirana celija. Interferon je supstancija proteinske prirode koja predstavlja jedan od najznacajnijih odbrambenih faktora u ljudskom telu. Interferon ne sprecava infekciju drugim virusom celije u kojoj je pocelo umnozavanjevirusa. On stimulise neinficiranu celiju da proizvodi enzime koji imaju antivirusnu aktivnost. Virusom inficirana celija nije spasena ako sama proizvodi interferon, ali neinficirane susedne celije postaju trenutno rezistente na infekcije sirokog spektra virusa, kao I virusa koji je stimulisao celiju za stvaranje interferona.
Stvaranje I mehanizam dejstva interferona
Vecina celija ima gen za interferon, koji je stalno prigusen. Kada virus dospe u celiju, on aktivira ovaj gen I celija odmah pocinje da sintetise interferon. Stvoreni interferoni se izlucuju iz inficirane celije I imaju sposobnost da od inficiranja virusom zastite neinficirane celije. Interferon preko receptora na povrsini neinficirane celije da proizvode enzime koji remete sintezu virusnih proteina. Interferonom stimulisana celija moze biti inficirana nekim virusom, ali taj virus nece moci da se umnozava u njoj jer ce biti sprecena sinteza njegovih proteina.
Interferon ometa razvoj svih virusa prema tome nije specifican za odredjeni virus. Specificnost interferona se odnosi za celije u kojima je sintetisan tj. interferon stiti samo onu vrstu celija koje su ga stvorile.
Jedan oblik interferencije se dogadja kada se jedan virus veze za receptor na povrsini celije I zauzme I blokira ili osteti mesto srodnom virusu koji koristi isti receptor. Onemogucavanje adsorpcije drugom virusu znaci I izostanak inficiranja celije.
Druga pojava interferencije odvija se u celiji inficiranoj sa dva razlicita virusa. Jedan virus dovodi do remecenja metabolizma celije za svoje potrebe I istovremeno ne dozvoljava da celija stvara materijal potreban drugom virusu. U tom slucaju ne dolazi do umnozavanja drugog virusa.
Treca pojava interferencije vezana je za interferon koji stvara inficirana celija. Interferon je supstancija proteinske prirode koja predstavlja jedan od najznacajnijih odbrambenih faktora u ljudskom telu. Interferon ne sprecava infekciju drugim virusom celije u kojoj je pocelo umnozavanjevirusa. On stimulise neinficiranu celiju da proizvodi enzime koji imaju antivirusnu aktivnost. Virusom inficirana celija nije spasena ako sama proizvodi interferon, ali neinficirane susedne celije postaju trenutno rezistente na infekcije sirokog spektra virusa, kao I virusa koji je stimulisao celiju za stvaranje interferona.
Stvaranje I mehanizam dejstva interferona
Vecina celija ima gen za interferon, koji je stalno prigusen. Kada virus dospe u celiju, on aktivira ovaj gen I celija odmah pocinje da sintetise interferon. Stvoreni interferoni se izlucuju iz inficirane celije I imaju sposobnost da od inficiranja virusom zastite neinficirane celije. Interferon preko receptora na povrsini neinficirane celije da proizvode enzime koji remete sintezu virusnih proteina. Interferonom stimulisana celija moze biti inficirana nekim virusom, ali taj virus nece moci da se umnozava u njoj jer ce biti sprecena sinteza njegovih proteina.
Interferon ometa razvoj svih virusa prema tome nije specifican za odredjeni virus. Specificnost interferona se odnosi za celije u kojima je sintetisan tj. interferon stiti samo onu vrstu celija koje su ga stvorile.
Vrste interferona
Prema vrsi celije koje sintetisu interferon razlikujemo : alfa, beta I gama inteferon. Alfa interferon stvaraju virusom inficirane celije limfocita, beta interferon fibroblasti I neke druge celije, a gama interferon imunokompetenti T – limfociti.
Interferon se stvara I u slucajevima kada su celije stimulisane endotoksinima bakterija I nekim drugim intracelularnim mikroorganizmima (rikecije, hlamidije, brucele).
Od otkrica (1959.godine) su interferoni uvedeni kao moguci lekovi od virusnih infekcija. Danas se interferoni dobijeni od humanih limfocita koriste kao imunomodulatori kojima se stimulise imuni sistem kod imunokompromitovanih osoba ( maligna oboljenja). Pre 1980.godine interferon se izdvajao iz ljudskihcelija sto je bilo skupo, a danas se proizvodi na mnogo jeftiniji nacin genetskim inzenjeringom.
Prema vrsi celije koje sintetisu interferon razlikujemo : alfa, beta I gama inteferon. Alfa interferon stvaraju virusom inficirane celije limfocita, beta interferon fibroblasti I neke druge celije, a gama interferon imunokompetenti T – limfociti.
Interferon se stvara I u slucajevima kada su celije stimulisane endotoksinima bakterija I nekim drugim intracelularnim mikroorganizmima (rikecije, hlamidije, brucele).
Od otkrica (1959.godine) su interferoni uvedeni kao moguci lekovi od virusnih infekcija. Danas se interferoni dobijeni od humanih limfocita koriste kao imunomodulatori kojima se stimulise imuni sistem kod imunokompromitovanih osoba ( maligna oboljenja). Pre 1980.godine interferon se izdvajao iz ljudskihcelija sto je bilo skupo, a danas se proizvodi na mnogo jeftiniji nacin genetskim inzenjeringom.
Drugi oblici interakcije izmedju virusa
Pored interferencije, postoje I drugi oblici interakcije izmedju virusa koji inficiraju istu celiju. To su : neometano umnozavanje dva virusa, dopunjavanje virusa I rekombinacija virusa.
Neometano umnozavanje dva virusa dogadja se u slucaju kada se jedan virus umnozava u citoplazmi, a drugi u jedru inficirane celije.
Dopunjavanje virusa je pojava kada jedan nekompletan virus koristi enzime I gotove polipeptide koji se stvaraju u celiji po instrukcijama drugog kompletnog virusa.
Rekombinacija virusa se javljau slucajevima kada virusi prisutni u istoj celiji kombinuju genski materijal. Posledica genske rekombinacije je nastanak virusa sa novim osobinama.
Neometano umnozavanje dva virusa dogadja se u slucaju kada se jedan virus umnozava u citoplazmi, a drugi u jedru inficirane celije.
Dopunjavanje virusa je pojava kada jedan nekompletan virus koristi enzime I gotove polipeptide koji se stvaraju u celiji po instrukcijama drugog kompletnog virusa.
Rekombinacija virusa se javljau slucajevima kada virusi prisutni u istoj celiji kombinuju genski materijal. Posledica genske rekombinacije je nastanak virusa sa novim osobinama.